Siniša Žarin je osnivač modnog brenda Manual iz Novog Sada, koji od 1985. godine izrasta iz zanata pravljenja kaiševa u kompaniju sa preko 200 zaposlenih i godišnjim prometom od 5 miliona evra. U 131. epizodi Biznis Priča, Siniša priča kako je porodični zanat rođen prodajom kaiševa na plaži u Sutivanu, kako je prve novogodišnje noći ostvario nezamislivih 7.000 pa 10.000 maraka dnevnog prometa, i zašto trgovački centri decenijama nisu hteli da prime domaći brend.
Otac koji ga nikada nije direktno pohvalio
Siniša je propao u prvom razredu srednje elektrotehničke škole, na opšte razočaranje roditelja, ali je istrajao i školu na kraju uspešno završio, ispunivši očev san da postane elektrotehničar. Otac, sam po sebi konfuzan ali preduzimljiv čovek koji je ulagao u zemljišne parcele, nikada mu nije uputio direktnu pohvalu, čak ni na samrti, već je Sinišina dostignuća hvalio isključivo izokola pred prijateljima, što ga je, kako kaže, oblikovalo u čoveka koji funkcioniše po principu inata i ne odustaje kada mu se kaže da nešto ne može.
Kako je zanat rođen prodajom kaiševa na plaži u Sutivanu
Koristeći tadašnji Markovićev zakon koji je dozvoljavao takozvanu domaću radinost uz redovan posao, Siniša je sa devojkom Alisom počeo da pravi gumene kaiševe od sirovine kupljene u firmi Rekord, dok je paralelno radio u Naftagas inženjeringu u Novom Sadu. Prekretnica se desila na porodičnom odmoru u Sutivanu na Braču, gde su na maloj tezgi izložili svega dve torbe kaiševa, privukli pažnju okupljenih gostiju i za nekoliko sati rasprodali kompletnu zalihu jednoj znatiželjnoj gospođi koja je htela da otkupi sve odjednom.
Prva novogodišnja noć sa 10.000 maraka prometa
Prvi butik otvorili su 1991. godine, a već te prve novogodišnje noći ostvarili su 7.000 maraka prometa jednog dana i 10.000 maraka narednog, toliko da su police doslovno ostale prazne. Deo asortimana, uključujući prve rančeve, uvozio je iz Turske od firme koja je kasnije prodala tehnologiju kompaniji Bottega Veneta, dok je sav zarađeni novac porodica sistematično ulagala u zemljišne parcele u Novom Sadu, danas vrede čitav hektar u ekskluzivnom delu grada, umesto u lične luksuze.
Zašto trgovački centri decenijama nisu hteli domaći brend
Iako je Manual prodao preko 3 miliona kaiševa i izrastao u ozbiljnu proizvodnju sa ručno rađenom i ručno bojenom robom, Siniša kaže da su ih trgovački centri godinama teško primali jer nisu bili prepoznat svetski brend, a odluke o zakupu lokala donosili su mladi ljudi školovani u inostranstvu koji jednostavno nisu znali za njihov razvojni put. Ipak, brend je opstao zahvaljujući lojalnim kupcima koji su cenili priču iza proizvoda, kao i stranim turistima u Beogradu i Novom Sadu kojima domaće cene deluju gotovo simbolično u poređenju sa onim na šta su navikli.
Pogledajte celu epizodu ovde: https://www.youtube.com/watch?v=apsdKxXIff8
Povezane epizode
- Evo koji poslovi nestaju do 2027. godine | Luka Trikić
- Sad se osvajaju pozicije za buduća desetljeća, u svakom biznisu | Davor Bruketa
- Kompleks veličine: urolog razbija 5 mitova u koje veruju svi muškarci | Dr Goran Aranđelović
- Osnivač prve privatne firme u Jugoslaviji: 55 godina biznisa, zatvoreništvo i lekcija od 50 miliona evra
- Budala sa inicijativom | Ivan Stanković
- Ekonomsko ropstvo je najveće ropstvo | Rade Rakočević