Hako Duljević je osnivač sarajevske građevinske kompanije Duljević, koja iza sebe ima 350 izgrađenih objekata i ugled jedne od najrespektabilnijih firmi na Balkanu. Odrastao je u oskudici na Pešterskoj visoravni, otišao je ilegalno u Njemačku tokom rata, a u Sarajevo se vratio sa 150 maraka porodičnog budžeta i izgradio biznis isključivo na poštenju i brzini. U 197. epizodi Biznis Priča, Hako objašnjava zašto stres nema jedinicu mere i zašto se, po njegovim rečima, ne može naplatiti.
Od Peštera do najvećih gradilišta Sarajeva
Detinjstvo na Pešteru, bez trotoara, struje po potrebi i susreta sa vukovima, naučilo ga je pravilima koja kasnije prepoznaje u poslovnom svetu: uoči problem pre nego što on uoči tebe, ne beži i ne laži kada te je strah. U Sarajevu je slučajno upisan u građevinsku školu umesto medicinske ili medrese, oženio se sa devetnaest godina bez ičega jer je izbio rat, a potom otišao ilegalno u Nemačku preko šest država da bi prehranio porodicu koja je ostala sa svega 150 maraka.
Poštenje, brzina i data reč kao poslovni kapital
Poštenje je temelj, sve ostalo je tehnika. Hako kaže da o poštenju retko ko priča u poslovnom svetu, iako je ono, po njegovom mišljenju, jedino na čemu se može graditi dugoročan biznis. Ako firma stoji na bliskosti sa nekim političarem, trajaće koliko i taj političar, poredi to sa temeljem od leda koji se topi čim ogreje sunce.
Stres se ne naplaćuje, ali se mora poštovati. Beton se fakturiše po kubnom metru, armatura po kilogramu, kaže Hako, ali stres nema jedinicu mere. Zato je od početka birao privatne investitore umesto javnog sektora, jer privatnik ceni pouzdanost i brzinu, dok se u javnom sektoru boduju sasvim druge stvari.
Brzina gradi reputaciju. Prvi veći posao bila je izgradnja podruma za koju je procenio tri dana, dok mu je investitor nudio čak trideset. Kasnije je za bivšeg premijera Jugoslavije Ante Markovića ponudio rok od 105 dana za apartmansku zgradu na Bjelašnici, dok niko drugi nije išao ispod 200 dana. Posao je dobio, i to je bio prekretnica za firmu.
Ne obećavaj ono što ne možeš da ispuniš. Kada je za prvi posao procenio zaradu od 800 maraka, a skela koja mu je bila potrebna koštala je čak 4.800 maraka, kupio ju je bez oklevanja umesto da odustane ili slaže investitora. Kaže da je odgajan na principu da je data reč jača od notarske isprave.
Karijera je važnija od satnice. U Nemačkoj nikada nije pitao koliku platu dobija, jer je, kako kaže, mnogo ljudi izgubilo važne prilike zato što su se fokusirali na trenutnu zaradu umesto na dugoročnu poziciju i iskustvo.
Trenutak kad ga ćerka nije prepoznala
Hako opisuje trenutak kada se posle godina provedenih u Nemačkoj vratio kući, a njegova ćerka nije znala ko je on. Taj susret, kaže, vredniji je od bilo koje zarade i bio je razlog zbog kog je odbio ponudu da ostane u Nemačkoj, iako mu je vlasnik firme nudio sve, uključujući i fiktivni brak radi boravišne dozvole. Ta odluka, da porodica ima prednost nad novcem, postavila je temelj za sve što je kasnije izgradio u Sarajevu.
Put od ratne oskudice do vrha građevinarstva
Ovo je priča čoveka koji je od zidanja sa ocem, koji mu je mešao malter, došao do kompanije sa stotinak zaposlenih i skoro 350 izgrađenih objekata u Sarajevu. Hako Duljević otvoreno govori o godinama provedenim daleko od porodice, o odbijanju da posao gradi na političkim vezama i o tome zašto poštenje, po njegovom mišljenju, nije tema za fakultete već osnovni uslov za posao koji traje. Ako te zanima kako izgleda put od ratne oskudice do vrha regionalnog građevinarstva, ova epizoda je obavezna.
Pogledajte celu epizodu ovde: https://www.youtube.com/watch?v=-fpDLKCBez4
Povezane epizode
- Evo koji poslovi nestaju do 2027. godine | Luka Trikić
- Sad se osvajaju pozicije za buduća desetljeća, u svakom biznisu | Davor Bruketa
- Kompleks veličine: urolog razbija 5 mitova u koje veruju svi muškarci | Dr Goran Aranđelović
- Osnivač prve privatne firme u Jugoslaviji: 55 godina biznisa, zatvoreništvo i lekcija od 50 miliona evra
- Budala sa inicijativom | Ivan Stanković
- Ekonomsko ropstvo je najveće ropstvo | Rade Rakočević