Partnerstvo koje je stvorilo Kafeteriju i Lovefest | Geri i Zoki | Biznis Priče 100

Geri i Zoki su osnivači Kafeterije, lanca sa 60 lokacija i preko 500 zaposlenih širom Srbije, kao i festivala Love Fest, jednog od najpoznatijih muzičkih događaja u regionu. U 100. epizodi Biznis Priča, dvojica prijatelja iz Vrnjačke Banje pričaju kako je jedna žurka za 500 ljudi 2007. godine izrasla u festival, kako je jedan od njih upisao umetničku akademiju u Milanu zahvaljujući jednom jedinom razgovoru, i kako su iz senke gradskog karnevala izrasli u samostalan brend nakon što ih je lokalna vlast pokušala da ugasi.

Prva žurka u Vrnjačkoj Banji koja je okupila 500 ljudi

Inspirisani novosadskim Exitom kao jedinom velikom muzičkom manifestacijom u tadašnjoj Srbiji, Geri i Zoki su 2007. godine kao klinci iz “starinske” Vrnjačke Banje, gde mladi gotovo nisu ni dolazili van školskih ekskurzija, organizovali prvu žurku pod imenom Most ljubavi. Marketing se svodio na lepljenje plakata po okolnim gradovima poput Kraljeva, Kruševca i Novog Pazara i deljenje flajera po kafićima, a kada je na žurku došlo 500 do 600 mladih ljudi iz okoline, to je za mesto poznato samo po penzionerskom turizmu bio pravi mali bum.

Kako je Geri upisao Akademiju u Milanu zahvaljujući jednom razgovoru

Nakon što se razočarao u način na koji su neki kandidati upisali fakultet u Srbiji, Geri je ubedio oca da mu finansira odlazak u Italiju i sam odabrao Akademiju likovnih umetnosti Brera u Milanu sa spiska fakulteta u Italijanskom kulturnom centru. Na prijemnom je bio prvi na rang listi, ali je pozvan na dodatni razgovor na kome ga je profesor pitao da li je došao u Italiju da studira ili samo da izvadi papire za rad, uobičajenu praksu tadašnjih studenata iz regiona, a kada je odgovorio da je došao da studira, dobio je šest meseci roka da nauči jezik ili biva ispisan.

Pet do šest godina “muke” dok je Zoki bio u Americi

Naredne godine posao je preuzeo Zoki, koji je doveo svetski poznatog haus didžeja Maršala Džefersona na letnju pozornicu u Vrnjačkoj Banji, unajmivši očev mercedes da ga doveze sa aerodroma jer festival tada nije imao ni budžet za vozača. Nedugo zatim Zoki je otišao da radi u Americi i ostavio Gerija da vodi festival sam, u periodu koji obojica opisuju kao pravu katastrofu, Geri je svakog juna odlučivao da više nikad neće raditi festival, a svakog septembra bi se predomislio i vratio Zokija u priču, ciklus koji se ponavljao pet do šest godina zaredom.

Od trna u oku karnevala do samostalnog Love Festa

Festival je godinama funkcionisao kao deo Vrnjačkog karnevala, dok muzika koju su puštali do šest ili sedam ujutru nije počela da smeta i penzionerima i lokalnoj vlasti, koja ih je jedne godine namerno zakazala koncert narodnog pevača tačno na ulazu u festivalski prostor. Umesto da ih to uguši, prilika ih je 2013. godine oslobodila, festival se odvojio od karnevala, dobio sopstveni datum i preimenovao se iz The Love Festival u Love Fest, čime je počeo pravi rebrending koji je na kraju izrastao u regionalno prepoznatljiv brend, paralelno sa razvojem Kafeterije, koja danas ostvaruje promet od oko 15 miliona evra i sprema širenje na crnogorsko i hrvatsko tržište.

Pogledajte celu epizodu ovde: https://www.youtube.com/watch?v=nzsNCptXAO4