Dražen Paravina je osnivač kompanije Kompjuter Arta iz Novog Sada, koja je tokom tri i po decenije prošla put od softvera za knjigovodstvo, preko trgovine gvožđem i keramikom, do sopstvenog hotela. U 149. epizodi Biznis Priča, Dražen priča o partnerstvu koje je sa pokojnim ortakom Mišom Oreščaninom trajalo 32 godine bez ijedne svađe oko novca, o ocu vojnom licu koji je njegov odlazak u privatni biznis doživeo kao sramotu, i o poslednjem poklonu koji mu je prijatelj ostavio pred smrt.
Kad je privatni biznis bio sramota: otac ga je zvao špekulantom
Kada je 1989. godine napustio sigurno zaposlenje sa platom od 3.000 maraka i otvorio privatnu firmu sa ortakom Milovanom Oreščaninom, Paravina se u porodičnom domu susreo sa otvorenim neodobravanjem. Otac, po zanimanju vojno lice, smatrao je da je svaki privatnik zapravo špekulant koji radi nešto ispod žita, i dugo mu je bilo neprijatno kada bi ga pitali čime se sin bavi. Tek nakon četiri do pet godina, kada je firma sazidala prvu poslovnu zgradu, roditelji su neprijatnost zamenili ponosom.
Tri nepisana pravila zbog kojih je ortakluk trajao 32 godine
Paravina objašnjava da su tajna dugovečnosti njegovog partnerstva bila tri jednostavna dogovora: zarada se uvek delila tačno pola-pola, bez obzira na to ko je te nedelje radio više, u firmi nikada nije smeo da radi niko iz rodbine bilo kog od ortaka, a svako je imao pravo veta na bilo koju odluku. To pravo veta, kaže, nikada nisu ni upotrebili u punih 32 godine, jer bi u slučaju neslaganja radije bacili novčić nego nametnuli odluku drugom. Prepirali su se, kako kaže, oko svega osim oko novca, i posvađani razgovori bi se završavali za nekolih minuta.
Poslednji poklon prijatelja: kako je Miša sredio razdruženje pred smrt
Kada je Oreščaninu dijagnostikovana neizlečiva bolest, sam je predložio da se firma podeli dok je on još u stanju da to učini pošteno, rekavši da ne želi da sin nasledi ortakluk sa Paravinom jer imaju različite radne navike. Podelu je sproveo, po Paravininim rečima, poštenije nego što bi je sam sproveo za sebe, ostavljajući jasnu i čistu situaciju iza sebe. Paravina danas vodi Kompjuter Artu sam, a odnos koji je imao sa pokojnim ortakom preneo je i na brigu za njegovog sina.
Zašto žele da budu bogati, a ne veliki: filozofija bez kredita i bez sujete
Firma nikada nije uzimala kredite niti pravila nagle skokove, već je rasla korak po korak, od softvera, preko gvožđa i keramičkih pločica, do hotela Arta koji je nastao kada su tokom krize 2009. godine odlučili da praznu poslovnu zgradu pretvore u smeštajni objekat. Paravina ističe da izbegava rizik i preteran luksuz, jer smatra da žudnja za skupim automobilima, satovima i garderobom najčešće otkriva komplekse koje čovek nosi iz privatnog života. Zato, kaže, njihov cilj nikada nije bio da budu veliki i poznati, već da budu uspešni i bogati, bez potrebe da to ikome dokazuju.
Pogledajte celu epizodu ovde: https://www.youtube.com/watch?v=6fWs0vT9eNU
Povezane epizode
- Evo koji poslovi nestaju do 2027. godine | Luka Trikić
- Sad se osvajaju pozicije za buduća desetljeća, u svakom biznisu | Davor Bruketa
- Kompleks veličine: urolog razbija 5 mitova u koje veruju svi muškarci | Dr Goran Aranđelović
- Osnivač prve privatne firme u Jugoslaviji: 55 godina biznisa, zatvoreništvo i lekcija od 50 miliona evra
- Budala sa inicijativom | Ivan Stanković
- Ekonomsko ropstvo je najveće ropstvo | Rade Rakočević