Desko Nikitović je bivši generalni konzul Srbije u Čikagu, a danas vlasnik Valjaonice bakra Sevojno, kompanije sa prometom od 251 milion evra i preko 1.200 zaposlenih. U 154. epizodi Biznis Priča, Desko otkriva kako zaista funkcioniše lobiranje u američkom Kongresu, zašto misli da odnos matice i dijaspore godinama kasni za primerima poput hrvatskog, i kako u modernoj ekonomiji zaposlenog plaćate da misli, a ne samo da radi.
Kako je iz protesta u Čikagu postao generalni konzul Srbije
Nikitović je devedesetih otišao u Ameriku sa namerom da tamo ostane zauvek, ali ga je griža savesti zbog vesti iz Srbije uvukla u rad Kongresa srpskog ujedinjenja i organizovanje protesta širom Amerike tokom 1999. godine. Na predlog dijaspore 2002. godine imenovan je za generalnog konzula u Čikagu, gde je narednih dvanaest godina, kako kaže, vodio konzulat kao servis građana bez radnog vremena, primajući pozive u ponoć i vikendom.
Otvorena vrata Kongresa: kako zaista izgleda lobiranje u Americi
Nikitović opisuje lobiranje u američkom Kongresu kao potpuno legalan i transparentan proces, gde do napada 11. septembra na ulazu u zgradu nije stajala nikakva kontrola, a vrata kancelarija kongresmena nose natpis da su gosti uvek dobrodošli. Smatra da je najefikasniji oblik lobiranja onaj kada dijasporu čini neko ko živi u istom distriktu kao kongresmen i priča mu autentičnu ličnu priču, a ne plaćeni profesionalni lobista, i navodi Hrvatsku i Grčku kao primere zemalja koje su tu snagu dijaspore mnogo bolje iskoristile od Srbije.
Zašto u novoj ekonomiji zaposlenog plaćate da misli, a ne samo da radi
Prema Nikitoviću, najveća promena u odnosu na staru ekonomiju je u tome što je nekada jedan čovek zapošljavao drugog da radi za njega, dok danas jedan čovek zapošljava drugog da misli za njega i daje predloge za unapređenje posla. Kada je preuzeo Valjaonicu bakra Sevojno, zatekao je nasleđe iz socijalizma, odvojenost radnika od menadžmenta i odsustvo poverenja, pa je fokus stavio na izgradnju korporativne kulture u kojoj se od svakog zaposlenog očekuje povratna informacija, ne samo izvršavanje zadatka.
Solarna elektrana od 10 miliona evra kao odbrana od zelenih carina
Valjaonica bakra izvozi 90 posto proizvodnje, uglavnom u zapadnu Evropu, i sprema investicioni ciklus od 50 miliona evra, od čega deset ide u solarnu elektranu od 12 megavata na fabričkim krovovima. Nikitović objašnjava da razlog nije samo niža cena struje, već i očekivanje da će zapadnoevropsko tržište uskoro uvesti carine za proizvode koji nisu proizvedeni uz dovoljan udeo obnovljive energije, pa investicija u zelenu energiju danas štiti mogućnost izvoza sutra.
Pogledajte celu epizodu ovde: https://www.youtube.com/watch?v=u5HqR8Qv0lU
Povezane epizode
- Evo koji poslovi nestaju do 2027. godine | Luka Trikić
- Sad se osvajaju pozicije za buduća desetljeća, u svakom biznisu | Davor Bruketa
- Kompleks veličine: urolog razbija 5 mitova u koje veruju svi muškarci | Dr Goran Aranđelović
- Osnivač prve privatne firme u Jugoslaviji: 55 godina biznisa, zatvoreništvo i lekcija od 50 miliona evra
- Budala sa inicijativom | Ivan Stanković
- Ekonomsko ropstvo je najveće ropstvo | Rade Rakočević