Boško Mrđen je osnivač kompanije Yason, generalnog distributera nekih od najpoznatijih svetskih brendova naočara i slušnih aparata za Srbiju, Makedoniju, Crnu Goru i Belorusiju. U 138. epizodi Biznis Priča, Boško priča kako je posao krenuo iz radnje od svega 4,5 kvadrata u novosadskom atomskom skloništu, kako se kao dete gastarbajtera iz Švedske vratio u ratom pogođenu Jugoslaviju baš kada su svi bežali u suprotnom pravcu, i kako je 2012. godine ubedio giganta Luksotiku, kompaniju sa prometom od 12 milijardi evra, da za partnera na Balkanu izabere baš njega.
Od 4,5 kvadrata u atomskom skloništu do imena Yason
Kada su 1989. godine, mesecima pre reformi Ante Markovića, on i supruga otvorili prvu optičarsku radnju u pešačkom prolazu ispod Norca u Novom Sadu, bili su tek peti ili šesti privatnik te vrste u gradu, u vremenu kada nije postojala veleprodaja niti gotove kolekcije okvira. Naziv firme nastao je spontano, kada je supruga, slažući robu u tom sitnom prostoru, predložila ime Yason, i ono je ostalo do danas, preko tri i po decenije kasnije.
Gastarbajterska priča obrnuta: povratak u Jugoslaviju kad su svi bežali
Boško se sa devet godina sa porodicom preselio u Švedsku, gde mu je otac dobio posao u fabrici Scania, i tamo je prošao kulturni šok kao jedan od retkih ne-Šveđana među 1.300 učenika, da bi kasnije završio elektrotehniku i čak igrao za švedsku reprezentaciju u tekvondou. Uprkos tome što je izgradio ceo život u Švedskoj, odlučio je da se vrati u tadašnju Jugoslaviju kada je upoznao svoju suprugu, što mu je okolina decenijama predbacivala kao ludost, jer su svi bežali iz zemlje, a on je bio jedan od retkih koji se vratio.
Švedska “džentlmenska reč” kao poslovni princip usred haosa devedesetih
Boško opisuje kako ga je u Švedskoj fasciniralo to što je usmeni dogovor, takozvana džentlmenska reč, imao praktično pravnu težinu, dok je u Srbiji devedesetih čak i potpisan papir često značio malo. Taj princip apsolutne doslednosti obećanjima preneo je u sopstveno poslovanje, oslanjajući se na njega čak i kada je zemlja bila pod sankcijama, pa je distribuciju italijanskog brenda Markolin morao prvo da registruje preko Makedonije, jer direktna saradnja sa Srbijom u tom trenutku nije bila moguća.
Kako je giganta vrednog 12 milijardi evra ubedio da bira baš njega
Do 2012. godine Yason je sa svega četiri radnje u Novom Sadu postao najbolji regionalni distributer kompanije Markolin, a upravo je ta posvećenost i predimenzionirana poslovna zgrada, izgrađena unapred za rast koji je tek dolazio, privukla pažnju Luksotike, vlasnika brendova poput Ray-Bana, Chanela, Prade i Giorgio Armanija. Luksotika je tada tražila novog partnera na Balkanu jer nije bila zadovoljna dotadašnjim petnaestogodišnjim distributerom, a Boškova vizija da Novi Sad kao raskrsnica puteva može pokrivati Makedoniju, Bosnu, Crnu Goru, Mađarsku i Rumuniju pokazala se presudnom za taj dogovor.
Pogledajte celu epizodu ovde: https://www.youtube.com/watch?v=9Rp4Ry2jp3A
Povezane epizode
- Evo koji poslovi nestaju do 2027. godine | Luka Trikić
- Sad se osvajaju pozicije za buduća desetljeća, u svakom biznisu | Davor Bruketa
- Kompleks veličine: urolog razbija 5 mitova u koje veruju svi muškarci | Dr Goran Aranđelović
- Osnivač prve privatne firme u Jugoslaviji: 55 godina biznisa, zatvoreništvo i lekcija od 50 miliona evra
- Budala sa inicijativom | Ivan Stanković
- Ekonomsko ropstvo je najveće ropstvo | Rade Rakočević