Vladimir Vasić je preduzetnik sa bogatim iskustvom u bankarstvu, osiguranju i investicijama, koji je karijeru gradio u devet različitih korporacija pre nego što se posvetio sopstvenom biznisu. U 174. epizodi Biznis Priča, Vladimir objašnjava zašto srpske kompanije retko izrastu u globalne brendove i šta je naučio radeći u francuskim, italijanskim i ruskim korporacijama.
Od kafića na splavu do pozicije u svetskoj banci
Vasić je preduzetnički duh otkrio već sa šesnaest, sedamnaest godina kroz omladinsku zadrugu, a posle vojske je bez ozbiljnog kapitala otvorio kafić na splavu na Srebrnom jezeru, gde je naučio da ne prodaje piće, već ugođaj. Tu veštinu čitanja ljudi kasnije je preneo u bankarstvo, kada mu je drug iz vrtića otvorio vrata kod predsednika banke Société Générale i pokrenuo korporativnu karijeru.
Kako se sedam godina učenja pretvorilo u sposobnost da proceni gosta pre nego što priđe šanku
Iskustvo u ugostiteljstvu je prava škola poslovne komunikacije. Vasić ističe da je iz rada za šankom naučio da prepozna, samo po hodu i gestikulaciji gosta pre nego što priđe, hoće li ostaviti napojnicu, sa tačnošću od osamdeset procenata.
Korporacija te uči preciznost, ali guši brzinu. U velikim sistemima poput BNP Paribasa napredovanje ide malim, sporim koracima, dok privatne srpske kompanije nose preduzetnički duh gde ti se u ruke stavi zlatna kartica bez limita, a odgovornost je isključivo tvoja.
Belo ili plavo, bez izuzetka. Vasić se seća da je pravilnik o oblačenju u Delta Holdingu dozvoljavao samo belu ili plavu košulju, a taj naizgled sitan detalj korporativne discipline i danas određuje sadržaj njegovog ormara.
Šest meseci u privatnoj klinici bilo je teže od svih banaka zajedno. Rad sa vlasnikom koji je kompaniju od male ordinacije izgradio do osam stotina zaposlenih naučio je Vasića da surova, direktna kultura odlučivanja ima svoje prednosti, čak i kada je udaljena od korporativnih pravila kojima je navikao.
Fakturisano nije isto što i naplaćeno. Vasić upozorava da mnogi domaći preduzetnici mešaju ta dva pojma, a upravo ta greška u praćenju novčanog toka često dovede kompaniju do kolapsa dok knjige na papiru izgledaju odlično.
Zašto Srbija nema svoje globalne brendove
Najveći problem domaćih kompanija je odbijanje da se moć podeli sa profesionalcima van kruga porodice, čak i kada firma preraste granice koje rođak ili prijatelj može da vodi. Vasić navodi primer velikog regionalnog trgovinskog lanca koji je propao jer je na poziciju direktora finansija postavljen član porodice umesto plaćenog stranog eksperta, iako je prihod kompanije iznosio milijarde evra.
Priča o putu kroz devet korporacija i lekcijama koje iz toga proizlaze
Ovo je razgovor za svakoga ko želi da razume razliku između korporativnog i preduzetničkog sveta iz prve ruke. Vladimir Vasić otvoreno govori o tome zašto je promenio devet kompanija bez imalo žaljenja, kako izgleda rad u francuskoj, italijanskoj i ruskoj poslovnoj kulturi, i zašto veruje da domaći biznismeni moraju da nauče da plaćaju najbolje ljude, čak i kada su strani i skupi. Ako vodiš firmu koja želi da raste, ova epizoda je obavezna.
Pogledajte celu epizodu ovde: https://www.youtube.com/watch?v=TjXZGmWZSXs
Povezane epizode
- Kako vera utiče na pohlepu za zaradom | Dr Danilo Mihajlović
- Kako sam smršao 70 kilograma i izašao iz bankrota | Igor Rakić
- Boban Petrović Bob: Penzija u 42 sa 390 Miliona
- Od 3 kredita do 300,000 klijenata | Ana Petrović
- Sloboda leži u finansijskoj nezavisnosti | Biljana Jovanović
- Kako sam preživeo bankrot od 15 miliona | Dr Nihad Softić